Zagreb u ritmu književnosti

Već 12. godinu zaredom početkom rujna Festival svjetske književnosti u zagrebačku ranu jesen, zapravo još ljeto, unosi iznimnu književnu živost. Gotovo svi programi bili su ovaj put u Zagrebačkom kazalištu mladih, osim jutarnje kave s autorima u knjižari Frakture, inače organizatora Festivala, te u Galeriji Kranjčar i Galeriji Forum. Popunjeni programi i tribine, dobra prodaja knjiga, odlični moderatori razgovora, sjajni prevoditelji – to je slika Festivala koji raste iz godine u godinu.

Zvijezda skandinavskog noira Johanna Mo / Izvor FSK / snimio Anto Magzan 

Glavni urednik Frakture Seid Serdarević i talijanski autor Paolo Giordano na otvaranju Festivala

Jedinom Talijanu u programu Paolu Giordanu pripala je čast da otvori Festival. Taj doktor fizike elementarnih čestica posve je odbacio znanost i piše. Uspješno! Objavio je četiri romana, neki su prodani u milijunskoj nakladi i prevedeni u više od 40 zemalja. Autor je filmskih scenarija, publicistički se oglašava u najčitanijem talijanskom dnevniku Corriere della Sera. Dobitnik je važnih književnih nagrada, kao što je Strega, koju je primio kao najmlađi autor. Na Festivalu je predstavio roman Tasmanija, koji je počeo pisati u vrijeme pandemije, a tako ga je naslovio jer je u jednom članku pročitao da bi taj udaljeni otok bio jedno od najsigurnijih mjesta u klimatskoj krizi. Kao još neki autori, i Giordano govori o klimatskim promjenama koje više nisu prijetnja nego stvarnost. Odriče da romanom šalje poruku, jer ne vjeruje da knjiga poput njegove može utjecati na društvo. „Tasmanija  je svojevrsna intimna kronika iz nedavne prošlosti“, kaže. Planetarne krize prelamaju se u krizi u kojoj je zapeo njegov život.

Danski pisac Carsten Jensen

Britanska književna zvijezda Yomi Adegoke

Snažne suvremene autorice

Nadia Ghulam svojim je nastupom, kao i romanom Tajna mog turbana, doživjela ovacije i empatičnu reakciju publike. Riječ je o autorici koja živi u Kataloniji, kamo je došla kao izbjeglica, već odrasla djevojka, koju je posvojila katalonska obitelj. Nadia je Afganistanka koja je kao djevojčica ranjena u bombardiranju u kojem je poginuo njezin brat. Provela je dvije godine u bolnici, a onda preuzela bratov identitet kako bi mogla uzdržavati obitelj. Bila sam otac obitelji, kaže Nadia. Svjedoči o položaju žena u Afganistanu, bez puno nade, ali ipak uz vjeru da udružene žene iz zapadnog svijeta, ne samo one izbjegle, mogu nešto učiniti. Tajna mog turbana govori o životu u Afganistanu. Autorica ne smatra da je junakinja. Za sebe kaže da je prva žena koja se bori i za prava muškaraca. Rane i traume teško zacjeljuju, ali osjećaj slobode i sreće da može, na primjer, voziti bicikl a da joj kosa vijori na vjetru, ipak je doživjela. Dar naracije naslijedila je od bake i majke koje su nastavljale afganistansku tradiciju usmenog pripovijedanja. 

O položaju žena nekad i danas govorile su hrvatska književnica Ivana Šojat i Španjolka Lucía Lijtmaer (koja ima i hrvatske korijene). Bio je to program Dvostruki portreti u kojem organizatori i urednici okupljaju književnike po srodnosti tema i izričaja. Ivana i Lucia ostavile su dojam kao da su zajedno odrasle. O temi vještica razgovarali su u svom Dvostrukom portretu Poljakinja Agnieszka Szpila i hrvatski pisac Želimir Periš. Veliku podudarnost u tematskom sklopu pokazali su Austrijanac Reinhard Kaiser-Mühlecker i Edo Popović. Obojica žive na selu, na svom imanju (Kaiser-Mühlecker na znatno većem i naslijeđenom), nakon što su napustili urbane sredine. Obojica se snažno zauzimaju za život prirode i život s njom i o tomu pišu knjige. Kaiser-Mühlecker kaže kako je svoje suseljane morao odgojiti da čitaju, bili su skeptični prema njegovim tekstovima. To se malo promijenilo kada je za roman Krivolovci dobio Bavarsku književnu nagradu. Svoje pisanje vidi kao obavezu da svijet koji poznaje učini opipljivim nekom tko ga ne poznaje.

Moć prirode i klimatska kriza

Posebnu dionicu Festivala, koju je sjajno simultano prevodio Mišo Grundler, činili su skandinavski pisci. Johanna Mo, autorica 13 romana, nastavlja niz proslavljenih pisaca noir i detektivskih romana. Njezina trilogija Ubojstva na otoku (u nas je toliko prevedeno, a na švedskom su objavljene još dvije knjige) u Švedskoj je postigla veliku popularnost. Knjige povezuje lik inspektorice Hanne koja pokušava riješiti zločine na otoku Ölandu. Mo je ispričala kako od sedme godine želi biti spisateljica, pisati o temi krivnje i gubitka. U njezinim knjigama važnu ulogu ima okoliš, voli pisati o malim mjestima, pa i o ubojstvu u svom rodnom gradu, o unutarnjim ljudskim dramama. Kako zima traje pola godine, nešto moramo raditi, našalila se.

Afganistanska književnica Nadia Ghulam

Zanimljivo je bilo Razotkrivanje sa švedskim novinarom i piscem Jensom Liljestrandom, autorom svjetskog bestselera Ako sve i nestane, koji se bavi trenutkom u kojem je svijet na rubu klimatske katastrofe. Kada je dobio stipendiju za pisanje u kući slavnog Ingmara Bergmana, odlučio je pisati u duhu tjeskobe i straha. Iznio je nekoliko zanimljivih i istodobno tjeskobnih misli o budućnosti. Osvrnuo se na našu opsjednutost spašavanjem planeta, iako se u tomu kasni, prema njegovu mišljenju, barem 40 godina. Upitao se: „Hoćemo li žrtvovati planet za ljude? Planet će opstati, mi nećemo.“ Današnji mladi, za razliku od starijih naraštaja, ne misle da je budućnost uzbudljiva, nego zastrašujuća. Na pitanje zašto je odlučio napisati roman o klimatskoj krizi – odgovara: kako bih u ovom trenutku mogao pisati o bilo čemu drugom?!

Stvarnost je često čudnija od fikcije

Danski književnik i novinar Carsten Jensen, inače najstariji sudionik, dobitnik je prestižnih nagrada. Mi utopljenici, saga o sudbini Marstala, gradića pomoraca na danskom dijelu Baltika, koji stoljećima plove svjetskim morima i oceanima, obuhvaća razdoblje od 1848. i rata s Nijemcima, do završetka Drugog svjetskog rata. Svim stradalim, nestalim i pomrlim pomorcima koji nisu nikada pokopani, Jensen je dao glas putem svojih priča. Tu je i priča žene koja se buni protiv mora jer ono odnosi muškarce, muževe. Jensen se osvrnuo i na svoju zemlju Dansku, nekad tako otvorenu, koja se u današnjim globalističkim uvjetima želi zatvoriti i pomalo nestaje kao zemlja blagostanja.

Britanski autor Matthew Blake ima zanimljiv podatak u životopisu. Pisao je govore za političare u Westminsterskoj palači, a još je zanimljivije da je rukopis njegova romana Anna O prodan u 40-ak zemalja. Prema tom predlošku snima se i serija. O čemu govori Anna O? Blake je istraživao zločine povezane sa spavanjem i bolest koja je poznata kao sindrom rezignacije, tj. dugogodišnjeg sna. Nametnulo se pitanje je li netko tko počini ubojstvo dok mjesečari nevin ili kriv? Anna, mlada i nadarena spisateljica, pronađena je u dubokom snu, s krvavim nožem kojim je ubijeno dvoje njezinih prijatelja. Koje sve tajne krije taj slučaj? „Stvarnost je često čudnija od fikcije“ poručio je Blake.

Suvremeni francuski klasik kako su ga najavili organizatori, Jean-Baptiste Del Amo, oduševio je publiku. Na hrvatski su prevedena dva njegova romana: Carstvo životinja mračna je saga o pet generacija jedne obitelji, svojevrsna dekonstrukcija obitelji,  a u romanu Sin čovječji u središtu je pojedinac. U svojim romanima istražuje kako patnja i eksploatacija životinja utječu na čovjeka. Del Amo je još jedan gost Festivala koji živi na selu. Iako posjećuje festivale, predstavljanje knjiga mu je daleko od prirodnog stanja. Misli da pisci nisu kvalificirani za analize stvarnoga svijeta, ali je uvjeren da se treba boriti protiv beznađa.

Razmicanje virtualnog zastora

Veoma zanimljivo predstavljanje imala je i Španjolka Elia Barceló. Ona je akademkinja, doktorica znanosti, sveučilišna profesorica. Napisala je više od 30 romana, prema nekima su snimljeni filmovi. Roman Boja tišine, predstavljen na Festivalu, napeti je triler, obiteljska i povijesna saga, djelo o ljubavi i strasti. Treba se zaljubiti u priču koju ćete pisati, naglašava Elia, i treba čitati, čitati! Ne sjećam se kad nisam čitala, kaže autorica koja je riskirala slabije zanimanje za svoj roman jer protagonistica ima 68 godina i potpuno je izvan mainstreama.

Zato su junaci Yomi Adegoke, autorice romana Lista, posve u mainstreamu. Kao novinarka u mnogim britanskim novinama, mlada, zgodna tamnoputa žena i feministkinja, mnogo je puta bila u prigodi vidjeti kako jedan internetski klik mijenja živote. Njezina junakinja, poznata novinarka Ola, uskoro bi se trebala udati za Michaela,  koji je vrlo uspješan na društvenim mrežama. Sve je divno dok oboje ne dobiju poruku: Jeste li vidjeli listu? Na internetu je anonimno objavljen popis nasilnika i seksualnih zlostavljača, na kojem je i Michaelovo ime. Pravi roman za ovaj trenutak u kojem se razmiče virtualni zastor i razmatraju proturječja naših života. Internet, anonimnost, stigma, žrtva, lažna vijest – poznati termini koje Yomi Adegoke obrađuje u krajnje uzbudljivoj i posebnoj knjizi. Stvarnost interneta postala je stvaran život, točnije, teško se ukorijeniti u stvarnost kada je sve virtualno.

Bio je to sjajan završetak 12. festivala svjetske književnosti.